Ministar zdravlja i njegovi sindikati s kojima je potpisao diskriminatorski granski ugovor i na primjeru člana 26 GKU pokazuju da su se prava iz radnog odnosa centralizovala na jednom mjestu – kod ministra i njegovih posilnih pomagača. Za sve i svja!

Prvo je podijelio sestrama milostinju u obliku stimulacije, pa im povećao koeficijente za mizernih 5% i ostavio bez povećanja koeficijenta četvrtinu kolega zdravstvenih saradnika.
Istim Granskim ugovorom diskriminisao je dio zaposlenih time što im se ne uplaćuje naknada za prevenciju radne invalidnosti, već je to pravo centralizovao i namijenio samo za račune svojih sindikalnih miljenika.

Kroz primjer zahtjeva koji prilažemo (pogledajte na kraju stranice), onemogućio je poslodavca da dodjeljuje jednokratne pomoći zaposlenima koji su bolesni i treba im novčana pomoć. I to je prebacio u urgenciju kod sebe i miljenika, da nam oni selektivno odlučuju kome će se i kada uplatiti pomoć. Na ovaj način je onemogućena realizacija na desetine zahtjeva zaposlenih kojima je potrebna novčana pomoć u svrhu sopstvenog liječenja, kao i liječenja članova svoje porodice.

Ovoliku količinu egoizma,željom za vlašću bez ikakvih skrupula nije pokazivao ni bivši ministar M.M. u naponu najveće političke snage i vlasti, tako da osjećamo potrebu saopštiti da se kroz član 26 GKU nekako pomogne ministru zdravlja urgentnom jednokratnom pomoći, da bi izliječio nataloženu frustraciju,nedostatak integriteta ličnosti i skinuo sa sebe breme nepotrebne vlasti i ispleteni vijenac narcisa . Da vrati kod sebe dio empatije koja je nestala,otarasi se političke arogancije i usmjerenost na sebe smanji do nivoa potrebnosti.

Radujemo se tome, ako se desi.